Klasični vrtić i Montessori vrtić zapravo su često prilično različiti. Naravno, i to ovisi o mjestu stanovanja i pojedinačnim slučajevima, ali načelno možemo istaknuti neke glavne razlike između pohađanja klasičnog vrtića i vrtića koji se temelji na Montessori pedagogiji. Nadamo se da će vam članak pomoći ako se odlučite u koju vrstu obrazovanja upisati svoje najmlađe. Ipak, preporučamo da kontaktirate određenu obrazovnu instituciju koju razmatrate za sve pojedinosti.
Uloga odgajatelja
U dječjem vrtiću odgajatelji su u središtu pozornosti i odgovorni su za odlučivanje o načinu poučavanja i prenošenju znanja. Oni odlučuju što, kako i kada učenici uče o temi ili vještini. Nasuprot tome, Montessori učitelji su vodič. Oni imaju vrlo ograničenu ulogu u odlučivanju što djeca uče jer oni ne odlučuju kako i što djeca uče. Oni jednostavno predstavljaju temu učeniku i dopuštaju djetetu da istraži različite moguće ishode za tu određenu temu ili problem.
Atmosfera u učionici i raspored učionice
Tradicionalna nastava u vrtiću osmišljena je tako da je odgajatelj u središtu pažnje. Montessori učionice osmišljene su oko promatranja djetetovog ponašanja i fokusiranja na dijete. Upamtite da je namještaj alat za osnaživanje vašeg djeteta. Važni su prije svega prirodni materijali kao što je drvo, te mogućnost da dijete samostalno istražuje prostor, eksperimentira, griješi i iz njih uči i dolazi do vlastitih zaključaka. Prostor mora omogućiti djetetu da bude samostalno i da što više stvari radi samo – uzima ih i posprema nakon aktivnosti.
Tempo učenja
U vrtiću se od djeteta očekuje da uči jednakom brzinom kao i drugi učenici ili se smatra da zaostaje. S Montessori stilom, djeci je dopušteno učiti vlastitim tempom i odvojiti vrijeme za učenje svake vještine. Dijete napreduje produbljujući svoje znanje novim slojevima; nije isto iskustvo iz godine u godinu. Starija djeca mogu preuzeti vodeće uloge koje im omogućuje okruženje različitih dobnih skupina. Mentorstvom mlađih učenika unapređuju životne vještine poput komunikacije, rješavanja problema i planiranja.
Starost
Vrtićka metoda učenja namijenjena je djeci od tri do pet godina, što je temelj njihovog osnovnoškolskog obrazovanja. Montessori stil je u osnovi namijenjen djeci do šeste godine. Studije su pokazale da je Montessori pristup vrlo koristan i za tinejdžere. Montessori pristup nastoji dovesti stvarni svijet u učionicu što je moguće opuštenije i realističnije. Učitelji potiču djecu da je učenje nešto široko, znatiželjno i dubinsko, kako se uključiti u zajednicu, podržati druge i pomoći im da nauče nešto od starijih.
Sažetak
Čini se da obrazovni sustav Montessori dopušta maloj djeci više autonomije u procesu učenja i potiče više istraživanja znatiželje. Djeci se daje više vremena za one aktivnosti za koje pojedinačno pokazuju više interesa i zanimanja. S druge strane, istina je da se neki od glavnih Montessori principa već provode u javnim vrtićima i da se oni jako razlikuju od mjesta do mjesta i od jedinice do jedinice. Stoga prije upisa djeteta u prvi obrazovni sustav dobro provjerite pojedinačne mogućnosti i donesite odluku kako vam srce nalaže.